Potopljena kanalizaciona pumpa je skraćenica od potopljene kanalizacione pumpe. Zasnovan na principu potopljene pumpe, cjevovod ima dizajn protiv začepljenja i koristi se za podizanje prvog-nivoa, međudizanje i vraćanje mulja, itd. Uglavnom se koristi u komunalnom inženjeringu, građevinarstvu, industrijskoj kanalizaciji i scenarijima tretmana kanalizacije, za transport otpadnih voda, otpadnih voda i kišnice i dugotrajnih čvrstih vlakana.
Dvije uobičajene metode instalacije
Uslovi ugradnje potopljenih pumpi su jednostavni i imaju širok raspon pokrivenosti protoka. One su jedna od najčešće korištenih opreme za podizanje u projektima za prečišćavanje vode, posebno u malim i srednjim{1}}projektima. Uobičajene metode ugradnje potopljenih pumpi uglavnom uključuju dvije vrste: spojenu instalaciju i mobilnu instalaciju.
Instalacija spojnice povezuje pumpu sa cevovodom preko uređaja za spajanje. Pumpa se može odvojiti od izlaznog cjevovoda, što je čini pogodnom za održavanje. Kada pumpu treba popraviti, može se podići pomoću uređaja za podizanje. Instalacija spojnice je pogodna za različite specifikacije potopljenih kanalizacionih pumpi i najčešće je korišćena metoda ugradnje za potopljene kanalizacione pumpe. Uređaj za spajanje isporučuje se kao kompletan set od strane proizvođača opreme.
Mobilna instalacija se odnosi na situaciju u kojoj je izlazni cevovod pumpe direktno povezan sa površinom vode preko fleksibilnog creva. Potopna pumpa se postavlja na dno rezervoara za vodu sopstvenom težinom ili se okači na uređaj za podizanje preko gvozdenih lanaca. Mobilna instalacija ne zahtijeva uređaj za spajanje ili fiksnu bazu na dnu bazena, što ga čini lakim za pomicanje. Tokom održavanja, cevovod se može podići zajedno sa pumpom. Istovremeno, zbog načina ugradnje, teško je izdržati velike momente i pogodan je samo za male-potopne pumpe.
(1) Minimalni radni nivo tečnosti
Pumpe sa snagom od 11 kW ili više mogu izabrati da instaliraju sistem za hlađenje motora za hlađenje pumpe. Ako nije odabran sistem hlađenja, motor će se hladiti direktno pomoću medija pumpe. Minimalni nivoi tečnosti koji odgovaraju dvema različitim metodama hlađenja su različiti. Metoda direktnog hlađenja zahtijeva viši nivo tečnosti nego onaj kod metode sa rashladnim sistemom.
U dijagramu stanja ugradnje koji je dao proizvođač, razlika je napravljena pomoću čvrstih trokuta "▼" i šupljih trokuta "▽". Među njima, "▼" označava prisustvo rashladnog sistema, dok "▽" označava odsustvo sistema za hlađenje.
U dijagramu stanja ugradnje u gornjem slučaju, kada je prisutan sistem za hlađenje, efektivna minimalna udaljenost nivoa tečnosti od dna uređaja za spajanje je 570 mm; kada nema sistema za hlađenje, udaljenost je 785 mm. Odnosno, sa sistemom hlađenja, efektivni nivo tečnosti može biti 215 mm niži.
(2) Planarno otvaranje i pozicioniranje
Prilikom ugradnje potopljene pumpe na spojeni način, otvor na ravni treba da uzme u obzir minimalnu ugradbenu veličinu potopljene pumpe. U slučaju, pogled A pokazuje veličinu minimalnog otvora za ugradnju pumpe, 1000×700 mm.
Prilikom pozicioniranja, rub bazena na kojem je postavljena vodilica služi kao referentna linija. To je zato što se pozicioniranje potapajuće pumpe ostvaruje pomoću šipke za navođenje spojenog na uređaj za spajanje, a položaj vodilice je određen ivicom bazena. Prilikom pozicioniranja vijaka baze spojnice, rub bazena također služi kao referentna linija. Prema gore navedenom slučaju, prvo treba odrediti položaj rupe za vijke udaljene 253 mm od ruba bazena, a zatim se na osnovu razmaka od 350 mm između rupa za vijke mogu odrediti položaji druge dvije rupe za vijke.
Najvažnije dimenzije koje se u konačnici odražavaju na crtežima su: položaj i veličina otvora na gornjoj površini, kao i lokacija i specifikacije ugrađenih anker vijaka na dnu (obično dizajnirani sa rezerviranim rupama za naknadno-izlivanje betona).
Gornja vodilica se obično fiksira pomoću ekspanzijskih vijaka.
(3) Mere električne zaštite
Budući da potopna pumpa za otpadnu vodu radi pod vodom, može doći do situacija kao što je curenje vode koje bi moglo oštetiti pumpu. Stoga su neophodne mjere prevencije. Uzimajući za primjer određenog proizvođača potopnih pumpi za otpadnu vodu, usvojene mjere uključuju:
Pumpe snage manje od 7,5kW opremljene su elementima za zaštitu od pregrijavanja namotaja motora i sondama za curenje vode. Pumpe snage 11kW i više opremljene su elementima za zaštitu od pregrijavanja namotaja motora, plivajućim prekidačima i sondama za curenje vode. Pumpe snage 30kW i više imaju dodatne sonde za curenje vode ugrađene u gornji poklopac motora.
Komponenta za zaštitu od pregrijavanja smještena je unutar namotaja statora motora. U slučaju nenormalnog rada, kada namotaj dostigne zadatu vrijednost komponente za zaštitu od pregrijavanja, motor će biti zaustavljen uređajem za zaštitu od pregrijavanja električnog ormara.
Detektor curenja vode se koristi za detekciju curenja vode. Kada voda uđe na stranu motora, ona aktivira alarm i zaustavlja mašinu kroz električni upravljački ormar. Prekidač s plovkom se koristi za otkrivanje da li je mehanička brtva na strani motora ili je voda ušla u komoru motora. Jednom kada se otkrije curenje vode, aktivira alarm i zaustavlja mašinu kroz električni upravljački ormar.
U električnoj instalaciji potopljenih pumpi, projektiranje električnog upravljačkog ormara potrebno je izvršiti na osnovu kriterija odabira i električnih zahtjeva koje je dao proizvođač, kako bi se postigao zaštitni efekat.
